Procvjetaš iz svakog zaborava
i gromoglasno se nasmiješ
na šaci moga dana,
dok okrećeš vreme u svom smjeru
i sunčano jutro talase zalud otvara
tu gdje je bilo modro more stajaće brana,
praviš bez pitanja sopstvenu mjeru.
Univerzum je nemoćan,
puteve tebi iscrtava,
hiljade zvijezda okitilo te svojom snagom
kao Zemlja Vazduhom,
okitilo te svojim blagom.
I nebo ti se klanja
i otvara.

Prošaralo me sunce lišćem crvene jeseni
i ponekad, sretnem se u prolazu sa osmjehom
i radost zaiskri ponovo.

Autor: Milka Grčić

© Copyright / JRakich / sunradio.rs